Na koji način su povezani knjige i zatvorenici u jednoj evropskoj državi?
Na vrlo lep način.
U Francuskoj, zemlji književnosti, proze, poezije, inspirisanih pesnika i slikara na omiljenom Monmartu ili ispod Ajfelovog tornja na Trokaderu, svake godine se organizuje i uručuje veliki broj književnih nagrada. Posebnu pažnju zavređuje i priznanje “Monte Kristo“ (The Monte-Cristo Literary Prize) u čijem se žiriju nalaze zatvorenici najvećeg evropskog zatvora Fleri-Merožis.
Da li je ova specijalna nagrada povezana sa Edmondom Dantesom, čuvenim grofom i njegovom željom za osvetom zbog učinjene nepravde? Možda, ali ovo priznanje je definitivno postalo jedna od svetlih tački u francuskoj književnosti. Naime, gorepomenuta nagrada je ustanovljena s ciljem da se zatvorenici još više angažuju u duhovnom i literarnom smislu jer je praksa pokazala njihovu spremnost da uče i volju za čitanjem.
Konkretno, proces dodeljivanja ove nagrade uključuje prisustvo žirija kojeg čini nekoliko zatvorenika koji istovremeno dobijaju informacije o svojim obavezama i nepristrasnom izboru omiljenog naslova. U trci se nalazi osam knjiga, a na kraju se održava sastanak kako bi se odlučilo ko je dobitnik. Nagrada kao takva se uručuje u zatvoru, a svaki od članova žirija dobija primerak potpisanih stranica. Takođe, praksa je nekoliko dana unazad pokazala da zatvorenici vole ovakva intelektualna i društvena okupljanja.
“Monte Kristo“ su ustanovile tri žene: književnice Mišel Gazije i Mael Gijo i publicista Roksan Defe. Iskustvo je dokazalo da ovo nije jedina nagrada ovakve vrste. U još jednom francuskom zatvoru, jednom muškarcu je dodeljeno australijsko književno pruiznanje, koje u ovom momentu donosi najveću novčanu nagradu za književnost u toj zemlji.
Ni drugi kontinenti ne zaostaju u ovoj praksi. Američki PEN (PEN America Literary Awards) svake godine, u određenim vremenskim kvartalima organizuje takmičenje u pisanju literarnih sastava sa različitom tematikom, što predstavlja odličnu inicijativu i način da književnost kao takva dobije na popularizaciji među svim društvenim slojevima i generacijama.
Nadamo se da će se ovakve lepe vesti širiti i nadograđivati, jer pisana reč nikada neće izgubiti na važnosti dokle god postoje oni koji veruju i žive za nju.
Izvori fotografija: Wikipedia.com i Pixabay.com