Može li mačka da bude muzička inspiracija? | Repertoar
Generic selectors
Exact matches only
Search in title
Search in content
Post Type Selectors

Može li mačka da bude muzička inspiracija?

| Sanjalica | 0 komentara
Može li mačka da bude muzička inspiracija?

O da, i te kako može! Navikli smo da je muzika kao takva prelepa u svim svojim oblicima i izdanjima, a pogotovo onda kada nas iznenađuje u momentima svog nastanka. Tako je i slučaju takozvane Mačije fuge. Nikad niste čuli za ovaj antologijski momenat? Nastavite sa čitanjem.

Omiljeni dvojac – Pulčinela i Domenik

Pre svega, osvrnimo se na istorijski trenutak nastajanja fuge. Sasvim spontano je otkrivena u XII veku kada je kreirano delo koje zapravo imitira jednu ili više muzičkih kompozicija. Ona se kao takva nalazila kao neka vrsta uvertire pri većim koncertima ili katoličkim misama, štaviše, najpoznatiji as u komponovanju fuga je bio upravo Johan Sebastijan Bah.

Iako se ona danas smatra zastarelim muzičkim oblikom, za nju važi jedan zanimljiv kuriozitet. Naime, za Đuzepea Domenika Skarlatija (Domenico Scarlatti), italijanskog kompozitora, život je bio jedna vrtoglava, beskrajno zanimljiva fuga. Pripadao je epohi baroka, ali je prepoznatljiv po kreiranju više od 500 sonata za klavir. Kao vrsan muzičar, na početku karijere vezao se za sviranje orgulja. Postao je nezamenljiv član Kraljevske kapele u Napulju, što je kasnije uticalo na njegovu opredeljenost za čembalo, muzički instrument sa klavijaturom koji se smatra pretečom klavira.

Neizostavni deo motivacije i inspiracije

S obzirom na svoj čudan, umetnički život, Domeniko je isto tako bio neobičan. Voleo je žene, ali još više i životinje. Posebno mesto u njegovom kreativnom stvaralaštvu imala je i Pulčinela, prijemčiva mačka koja je pre više od 200 godina živela sa njim. Između ostalog, volela je da šeta po dirkama Domenikovog čembala, čime je privukla njegovu pažnju. U jednoj od tih čudnih “šetnji“, Skarlati je počeo da zapisuje tonove u skladu sa kretanjem Pulčinelinih šapica. Detaljno ju je razradio i tada je nastala čuvena Mačija fuga (La Fuga del Gatto). Svetlost je ugledala 1739. godine u Londonu i to pod punim nazivom Fuga u g-mollu.

Toliko je neobična, da je svoje različite verzije imala i ima sve do dana-današnjeg. Neizbežan je deo džez repertoara širom sveta, a svakako poslušajte u nastavku kako zvuči u originalu, a kako kao moderna verzija. Priznajte da čujete mačije šape. 🙂

 

Klasična verzija:

 

Moderna verzija:

 

 

Izvori fotografija: wikipedia.com, pixabay.com

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

© 2019-2024 | Repertoar RS BlogSitemap