![Loading Događaji](https://repertoar.rs/wp-content/plugins/the-events-calendar/src/resources/images/tribe-loading.gif)
Momo Kapor
Beleške jedne Ane
![Beleške jedne Ane omot knjige Momo Kapor](https://repertoar.rs/wp-content/uploads/5655546230996992_n-293x450.jpg)
Knjige o kojima se priča su upravo one koje su ostavile traga u našem životu. Verujemo da Momo Kapor nije bio svestan toga.
Neke knjige su vanserijske i antologijske. I to je činjenično stanje. Knjiga Beleške jedne Ane, hronika u dvadeset šest glava, je originalno objavljena 1972. godine. Prvo se pojavila u časopisu Bazar gde je izlazila u nastavcima, a zbog svoje neočekivane popularnosti, konkretizovala se u ozbiljno, književno delo. Vraća nas u jedno sasvim bezbrižno, srećno vreme. Svrstana je u takozvanu kategoriju ‘džins proze’, a baš tada je i te kako uticala na tadašnju jugoslovensku književnu scenu.
Ana je tipična, buntovna, beogradska tinejdžerka, koja svojim prepoznatljivim žargonom čitaocu objašnjava zašto je njen život dovoljno komplikovan i bez prisustva roditelja. Kada bi trebalo odabrati jedno delo Mome Kapora koje ga u potpunosti predstavlja, to bi svakako bila knjiga ‘Beleške jedne Ane’. Ako niste imali prilike da čitate bilo šta iz Kaporovog opusa, molimo Vas da to učinite odmah. Slavan u svojoj skromnosti, izjavio je sledeće:
„Bilo je predviđeno da se rodim, kao i ostali slikari, u Firenci, ali roda koja me je nosila 8. aprila 1937. godine imala je prinudno sletanje u grad Sarajevo zbog guste magle koja tamo uvek vlada. Tako je ime tog lepog i nesrećnog grada zauvek upisano u sve moje dokumente. Ma kuda da krenem ne mogu pobeći od njega.“ Jedan je Momo Kapor. Sa svojom dobroćudnom i veselom naravi.
Paralelno sa književnim radom, bavio se i slikarstvom, pa je većina njegovih dela obojena zanimljivim ilustracijama. Iza sebe je ostavio bogat, književni opus, a u amanet su ostale fantastične knjige koje svedoče o lepoti jednog vremena. Ne postoji lepši književni momenat od ovog u kojem se kaže sledeće: „Volim te, devojčice, vrtirepu jedan, zunzaro, folirantkinjo jedna, dok ideš u svojoj jedinoj džipsi-suknji i žutoj majici bez rukava kao da je ceo Beograd tvoj. Još neuhvatljiva, još ničija, dok na svakom ćošku postavljaju zamke ocvali lepotani sa bludnim mislima u glavi.“
Čitajte Momu Kapora, ‘Beleške jedne Ane’ i druge njegove klasike. On je dokaz da umetnost u svoj svojoj lepoti živi. Bilo u realnosti čitalaca, bilo u snu.